Prije nekoliko dana mediji su izvijestili o stvaranju nove ruske hipersonične cirkonske rakete i početka njezinih testova. Njegova brzina će premašiti brzinu zvuka 5-6 puta (5-6 Max).
Prije svega, ova raketa se razvija kako bi naoružala nove generacije podmornica Husky. Radovi na njima trenutno su angažirani u KB "Malahit". Ovo nisu prve informacije o ruskim hipersoničnim raketama, već su u veljači ove godine predstavnici ruskog vojnog industrijskog kompleksa izvijestili o uspješnom završetku faze projektiranja testiranja ovog tipa oružja.
U kolovozu 2011. godine, B. Obnosov, direktor koncerna Tactical Missile Concern, objavio je da njegov tim radi na krstarećoj raketi brzine 10-11 Macha. Godinu dana kasnije, takve informacije je izrazio zamjenik ministra obrane Ruske Federacije. Sjetite se da je prosječna brzina modernih krstarećih raketa 2-2,5 Mach.
Razvoj novog raketnog sustava drži NPO Mashinostroeniya, karakteristike rakete još uvijek su tajne. Postoje dokazi da je Zirkon hipersonična inačica rusko-indijskog brahmosa protiv-brodskog projektila, koji je, pak, modifikacija Onyx protubrodskih raketa. Brzina nove krstareće rakete će vjerojatno biti 5-6 Mach, a domet - 400-500 km. Može se apsolutno točno reći da usvajanje tih raketa za naoružanje može drastično promijeniti ravnotežu snaga u vodnom području Svjetskog oceana.
Razvija se i koncept korištenja novog oružja i proučava se mogućnost njegove uporabe ne samo za podmetanje podmornica.
Treba napomenuti da je stvaranje hipersoničnih zrakoplova jedno od najperspektivnijih područja za razvoj štrajkaškog oružja. Trenutno postoji pravo "natjecanje za hipersound" između vodećih svjetskih sila. Hypersonic zrakoplovi su razvijeni u SAD-u i Kini.
Smatra se da će zbog ogromne brzine biti gotovo neranjivi za postojeće sustave protuzračne obrane. Osim toga, takvo oružje može se koristiti za ne-nuklearno uništavanje strateških objekata u dubokom stražnjem dijelu neprijatelja. Raketa koja leti pod hipersoničnom brzinom ne zahtijeva eksploziv, meta će biti uništena zbog ogromne kinetičke energije.
Međutim, razvoj takvih uređaja povezan je s velikim brojem tehničkih problema koji još nisu učinkovito riješeni. Najveći od njih je značajno zagrijavanje strukture zrakoplova uslijed otpora zraka. Zahvaljujući novim dizajnerskim rješenjima i upotrebi jedinstvenih materijala, taj je problem djelomično riješen, ali je toplinska barijera najozbiljnija prepreka hipersoničnoj brzini.
