Tijekom Drugog svjetskog rata u Republici Hrvatskoj pojavio se nož serbosek. To je ponovno promišljena verzija specifičnog oštrice prethodno korištenog u poljoprivredi. Prevedeno s hrvatskog jezika, naziv "Serbosek" zvuči kao "serborez", jer su takve lopatice korištene za ubijanje Srba i Židova u koncentracionim logorima. Noževi posebnog djelovanja imali su zahvat na ruci i oštricu izvana. Bilo je Serboreza kao "rukotvorina" i tvornička proizvodnja. Najpoznatiji proizvođač ovog hladnog oružja bila je njemačka tvrtka Solingen, koja je u podnožje noža za pletenje pustila hrpu oštrica.
Priča o izgledu ubojitog noža
Nož, namijenjen masovnim ubojstvima Srba, pojavio se nakon natječaja Vlade Hrvatske za najbolje oružje za krvnike, čime je omogućeno da se izruče stotine bespomoćnih zatvorenika, dok su umorni što je moguće manje. Glavnu ulogu u stvaranju ove oštrice odigrao je Ante Pavelić, vođa ustaške stranke i Poglavnik Hrvatske od 1941. do 1945. godine.
Nakon što su nekoliko puta koristili takvo oružje tijekom kaznenih operacija, ustaše su ga poboljšale, zamjenjujući oštricu duljom i oštrijom oštricom. Upravo je ta rukotvorna verzija seljačkog noža postala model za serborez.
Preteča oštrice hrvatskih nacionalista
Nož za pletenje snopova je poljoprivredni ručni alat namijenjen za radove na vršcima snopova. Uz to, bilo je moguće lako odrezati vrpcu snopa, a da ga se ne pušta. Glavne karakteristike prethodnika Serboseka:
- Nož nije imao ručku, već je postojala ploča za držanje ili kopča za remen;
- Ploča dobro pristaje uz dlan i pričvršćuje se na nju pomoću sustava remena ili kožnih rukavica;
- Oštrica je dugačka oko 5-7 cm, dok je iznutra izvijena i izoštrena.
Vrh je zaobljen, što omogućuje nošenje snopa. Oštrica nije oštrena u britvi jer može dovesti do ozljede vlasnika.
Slični poljoprivredni strojevi nisu poznati u Rusiji, pronađeni su u Njemačkoj, Austriji i drugim mjestima u zapadnoj Europi, gdje su imali različita imena:
- Garbenmesse (nož za sjeckanje);
- Garben-Aufschneidemesser (nož za rezanje niti);
- Kornmesser (nož za zrno).
U slučaju pljačke kod seljaka, mogao se zaštititi oštricom u dlanu, iako je bilo vrlo teško napraviti ga kratkom oštricom. Noževi za vezanje snopova izgubili su važnost nakon široko rasprostranjenog uvođenja mehaniziranog čišćenja, eliminirajući ručno pletenje.
Zašto baš serbosek?
Nacionalizam je strašna bolest, pretvara građane jedne zemlje u nepomirljive neprijatelje, braneći svoje ideale oružjem u rukama. Tijekom Drugog svjetskog rata ustaši su rado iskoristili ideje nacističke Njemačke i proglasili uništenje nekoliko naroda:
- Srbi;
- Roma;
- Židovi.
Svi su oni trebali biti uništeni u logoru Jasnovac i na drugim sličnim mjestima.
Korištenje hladnog oružja za ubojstvo pogana imalo je drevne korijene u Hrvatskoj i susjednim područjima. Prezirni neprijatelj nije umirao od vojnog oružja, već od ekonomskog objekta, čime je neizravno potvrđivao njegov status - seljaka ili roba. Za takve svrhe, izvrstan nož za snopove, koji je imao dugogodišnji oblik. Nakon što su dobili hrpu srboreza koje je naredila hrvatska vlada i napravili za vrijeme rata u Solingenu u Njemačkoj, ustaše su se počeli natjecati u okrutnosti. Nakon rata, preživjeli Srbi s drhtanjem podsjetili su se na strašne oštrice krvnika.
Strašno ustaško oružje
Tijekom Drugog svjetskog rata hrvatski ustaši su često organizirali okrutnu zabavu u logorima. U jednom od natjecanja, krvnik Petar Brzitsa osobno je zaklao 1.360 Srba, a za to je od katoličkog kapelana dobio zlatni sat. Prema riječima hrvatske egzekutora Žile Friganović, najučinkovitije su bile oštrice dulje od 25 cm, a ubojice su cijelu noć ubijale ljude, uživajući u patnji Srba.
Oživljavanje instrumenta smrti
U razdoblju raspada Jugoslavije hrvatski su nacionalisti oživjeli mnoge ustaške tradicije. Početkom devedesetih godina aktivno su koristili Serboseke u borbi protiv Srba i Bošnjaka na njihovom teritoriju. Ponašanje ustaša za njih postalo je model.
Za mnoge ruske ratne dopisnike, Srbi su pokazali cijela skladišta takvih noževa, ponekad rafiniranih: zavareni čekići, dodatne oštrice, oštre igle.
Srpska vojska, prisjećajući se sudbine svojih predaka u prethodnim sukobima, 1991. i 2001. godine također se nije razlikovala u miru od Hrvata.
Trenutno se Serbosechi čuvaju u muzejima Drugog svjetskog rata. Postoji mišljenje da Hrvati-nacionalisti, koji ustaše smatraju herojima, pokušavaju dobiti serboreza, što je za njih simbol borbe za njihovu zemlju.
