Američki nosač nuklearnog zrakoplova Carl Vinson kreće prema obalama Sjeverne Koreje, a kasnije će mu se pridružiti Nimitz i Ronald Reagan. Svaki od tih brodova može nositi oko 100 zrakoplova i helikoptera različitih vrsta. Kina je zaustavila letove civilnog zrakoplovstva u DLRK, a danas je predstavnik Sjeverne Koreje pri UN-u rekao da je izgledi za nuklearni rat bliže nego ikad. Usprkos tome, DLRK odbija zaustaviti nuklearne i raketne testove.
Svatko se navikao na činjenicu da jednom na godinu ili dvije na Korejskom poluotoku počinje pogoršanje. Drugi Kim prijeti da će ubiti nešto kilotona kod svojih najbližih susjeda ili, općenito, da započne rat s prokletim imperijalistima. Svaki put, igrajući ekstremni stupanj neadekvatnosti, rukovodstvo DLRK-a nastoji svoje kolege učiniti skladnijima i, u pravilu, to čini dobro. Ali onda je ražanj pao na kamen, pa čak i više: agresivna vojna retorika sada ne dolazi iz Pjongjanga, nego iz Washingtona.
45. predsjednik Sjedinjenih Država, Donald Trump, očito je volio osjećati se kao pravi kauboj. Iznenadni "Tomahawk" štrajk na Shairatu učinio je da rusko vodstvo sa željom podsjeća na uvijek uznemirenog Obamu svojim crvenim crtama i radikalno je promijenio raspored na Bliskom istoku. Čini se da je gospodin Trump ozbiljno odlučio sudjelovati u natječaju za titulu najviše "smrznutog" vođe modernog svijeta. U ovom slučaju, on se suočava s ozbiljnom borbom, jer danas ima više nego dovoljno kandidata za ovo mjesto. Je li moguće ponoviti sirijski scenarij na Dalekom istoku? I kako to može ugroziti svijet i regiju?
Malo krvi i stranih teritorija
Novoizabrani predsjednik SAD-a ne prolazi najbolje vrijeme. Skandalozne ostavke najbližih savjetnika, sudske otkazivanja najvažnijih predsjedničkih dekreta, stalne optužbe za pretjerano suosjećanje za Vladimira Putina. Sve je to pogodilo Trumpovu ocjenu u zemlji. Američki vođa odlučio je potražiti izlaz iz ove ne baš udobne pozicije na međunarodnoj sceni: 7. travnja dva američka razarača pokrenula su iznenadni raketni napad na zračnu bazu u sirijskom Shairatu. 59 Tomahawk krstareće rakete pretvorile su se u staro željezo, većina zrakoplova smještenih u bazi, i gotovo potpuno uništila njegovu infrastrukturu.
Izlazeći iz malog stupora, zapadni svijet u cjelini odobrio je djelovanje Amerikanaca. Oni su pozitivno reagirali na raketni napad na Siriju i čelnike većine zemalja Bliskog istoka. Trumpova ocjena u SAD-u naglo je porasla.
A dva dana nakon raketnog napada, nuklearni nosač zrakoplova američke mornarice Carl Vinson naglo je promijenio rutu i otišao do obala Sjeverne Koreje. Amerikanci kažu kako više ne namjeravaju izdržati testove nuklearnog oružja Koreje i lansiranje balističkih raketa. Ovo je pozadina sadašnjeg pogoršanja dalekog istoka, a sada pokušajmo predvidjeti kakav će biti njegov ishod.
Trump je tijekom predizborne kampanje posvetio veliku pozornost DPRK-u i žalio se na bezubost Obamine politike u odnosu na sjevernokorejski režim. Međutim, predizborna retorika je jedno, a stvarni život sasvim drugo.
Donald Trump sada treba mali pobjednički rat, s minimalnim brojem žrtava među američkim vojnicima i impresivnim rezultatima. "S malo krvi i na stranoj teritoriji", - kao što su jednom rekli u SSSR-u. Ali to definitivno nije u pitanju DLRK.
Hoće li Sjedinjene Države i Južnokorejci i Japanci (Japan će svakako biti uključeni u ovaj hipotetički sukob) biti u stanju pobijediti "državu Juche"? To je nesumnjivo. Ali što će pobjeda u ovom ratu koštati, i što će se pobjednici morati suočiti?
Sjeverna Koreja počela se pripremati za nadolazeću bitku s Južnom Korejom i Sjedinjenim Državama odmah nakon njezina pojavljivanja na političkoj karti svijeta, još u 50-ima. Činjenica da će se to dogoditi prije ili kasnije, Sjeverna Koreja nikada nije doista sumnjala. Proteklih je desetljeća sjeverno od 38. paralele izgrađena krajnje autoritarna, krajnje militarizirana država, čija se ideologija gradi na stalnoj prijetnji izvana.
Stanovništvo DLRK-a je nešto manje od 30 milijuna ljudi, dok je vojska zemlje jedna od najvećih na planeti - u 2012. njezin je broj iznosio 1,2 milijuna ljudi. Sjevernokorejci imaju oko 4 tisuće tenkova, više od 10 tisuća topničkih topova, 2,5 tisuća MLRS. Zrakoplovstvo DNRK ima oko 600 zrakoplova, kao i veliki broj raznih sustava protuzračne obrane, od vrlo starih Shiloka do sovjetskih raketnih sustava S-200. Većina tih oružja su fizički i moralno zastarjeli sovjetski ili kineski uzorci, ali njihov ukupan broj je još uvijek impresivan. Iskustvo mnogih sukoba pokazuje da se uz odgovarajuću razinu motivacije možete uspješno boriti čak is zastarjelom opremom. Uz motivaciju Sjevernokorejaca, sve je u redu.
Također možete dodati da je mobilizacijski resurs zemlje 6,2 milijuna ljudi, a samo 10 milijuna ljudi je pogodno za služenje vojnog roka. Još jedna zanimljiva činjenica: broj sjevernokorejskih specijalnih snaga procjenjuje se na 80 do 120 tisuća ljudi. U slučaju rata, ti ljudi će se upustiti u sabotažu i organizirati pravu gerilu u pozadini neprijatelja.
Međutim, složenost potencijalnog rata sa Sjevernom Korejom nije samo u velikom broju oružja koje zemlja posjeduje. Saddam Hussein je također imao planine sovjetskog oružja, ali to nije spriječilo Amerikance da dva puta izvrše iračku vojsku. Međutim, u slučaju izbijanja neprijateljstava na Korejskom poluotoku, napadnut će teritorij Južne Koreje, uključujući glavni grad Seoula, kao i američke vojne baze. Štoviše, Seul se čak može pokriti artiljerijskom vatrom s područja DLRK.
Ali to nije sve. Od 2005. godine, DLRK je službeno bila nuklearna država. Stvaranje nuklearnog oružja Korejci pomogli SSSR-u. Od sredine 1950-ih, Sovjetski Savez je poslao nuklearne stručnjake u DLRK, uspostavio nuklearni centar u Yongbyonu, a tri godine kasnije prenio je nuklearni reaktor IRT-2000 na Korejce. Geolozi iz SSSR-a pronašli su bogate naslage urana u zemlji.
Točan broj nuklearnih optužbi koje su na raspolaganju vodstvu DLRK-a nije poznat, ali južnokorejska vojska vjeruje da je Pyongyang mogao akumulirati nuklearni materijal kako bi stvorio 60 bojevih glava. Godine 2018. Kim Jong-un je rekao da njegova zemlja ima termonuklearno oružje, ali u to nisu sigurni svi stručnjaci.
Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća korejski stručnjaci počeli su raditi na razvoju raketnog oružja. U tom smislu, SSSR je također pružio DLRK-u svu moguću pomoć. Početkom sedamdesetih godina Sjeverna Koreja započela je suradnju na razvoju balističkih raketa s Kinom. Dugi niz godina Iran surađuje s DLRK-om na tom području, a nekoliko je korejskih raketa usvojila iranska vojska.
Trenutno, Sjeverna Koreja ima impresivan raketni arsenal. To uključuje i balističke rakete kratkog dometa, Hvason-11 (analogno sovjetskim Tochka-U), Hvason-5, Hvason-6 i rakete srednjeg dometa (Hvason-7 i Ali-Dong-2 "). Domet njihovog leta doseže 2 tisuće km. Osim toga, sada Korejci žele testirati prvi interkontinentalni projektil "Hwaseong-13", koji je u mogućnosti letjeti u Sjedinjene Države. Točan broj raketa u službi vojske DPRK nije poznat, ali se točno mjeri u stotinama jedinica. Cjelokupni teritorij Japana i Južne Koreje nalazi se na dohvatu sjevernokorejskih raketa.
Elementi američkog raketnog obrambenog sustava raspoređeni su u Južnoj Koreji i Japanu, posebice u kompleksima THAAD i Patriot PAC-2. Raketni sustav Aegis postavljen je na japanski i južnokorejski brod. Ali može li se tim snagama zajamčiti da će presresti sve projektile? Pogotovo oni koji će imati nuklearnu bojevu glavu?
Valja napomenuti da je sadašnje pogoršanje između Pyongyanga i Washingtona daleko od prvog. Štoviše, prije nego su strasti kukale ozbiljnim, a uvodnici novina bili su puni naslova o početku Trećeg svjetskog rata. Postoje podaci da je ubrzo nakon raspada SSSR-a, 1994. godine, ljubavnik saksofona i poznavatelja mladih praktikanata, Bill Clinton, ozbiljno razmotrio mogućnost rješavanja sjevernokorejskog pitanja silom. Zapovjednik američkih postrojbi na Korejskom poluotoku Gerry Luck i predsjednik zajedničkog odbora načelnika osoblja, general John Shalikashvili, pripremili su izvješće za predsjednika, koji je sadržavao vjerojatnu prognozu vojne kampanje. Prema tom dokumentu, već u prvom mjesecu rata, gubitak američke vojske bit će oko 50 tisuća ubijenih i ranjenih, a među Južnokorejcima taj će iznos biti oko pola milijuna. Općenito, gubitak SAD-a u ratu protiv Sjeverne Koreje bit će oko 100 tisuća ljudi, a Južna Koreja - 900 tisuća ljudi. Prema riječima generala, rat će američke porezne obveznike koštati 1 trilijun dolara.
Moguće je da su ove brojke pretjerane. Ali ako uzmete u obzir takva predviđanja, tada ni jedan američki predsjednik neće započeti Drugi Korejski rat, jer će biti u trezvenom umu i zdravom pamćenju. Da bi napravio takav korak, on mora imati "pojačane betonske" baze, čak i naglije od napada na američku flotu u Pearl Harboru.
Kineski predsjednik Mao je jednom rekao da bi nuklearni rat u pacifičkoj regiji čovječanstvo koštao 100 milijuna života. Od tada se mnogo toga promijenilo, ali da bi se završila korejska kriza, koja je počela prije gotovo 70 godina, malo krvi sigurno neće izaći.
Ne treba zaboraviti da bi štrajk protiv korejskih nuklearnih postrojenja mogao značajan dio regije pretvoriti u ogromnu černobilsku zonu.
"Trešnja na torti"
Postoje i drugi aspekti koje treba uzeti u obzir kada govorimo o mogućim posljedicama rata na Korejskom poluotoku.
Zapamtite 1998. godinu. Upravo je azijska financijska kriza postala jedan od glavnih razloga za propust koji je srušio rusku ekonomiju. I zamislite što će se dogoditi sa svjetskim gospodarstvom u slučaju sukoba u regiji. I što će se dogoditi s globalnim financijskim tržištima ako rakete s nuklearnom bojnom glavom polete prema Tokijskoj burzi. Nije važno jesu li oboreni ili ne. U ovom hipotetskom sukobu, tri ekonomije prvog svijeta bit će uključene u jednom ili drugom stupnju: SAD, Kina i Japan. Kriza 2008. može nam se činiti kao dječja matineja.
I posljednji aspekt. Amerikanci su se prilično dobro naučili boriti se. To su dokazale dvije iračke kampanje u kojima su provodili jednu od najjačih vojski regije kroz jedna vrata. Međutim, političke posljedice tih ratova i dalje se ruše u svijetu. Irak, koji je bio pod strogom kontrolom, čak i ako nije bio vrlo dobra osoba, uronio je u kaos. A odluka dobitnika Nobelove nagrade za mir Baracka Obame da povuče američke trupe iz Iraka dovela je do potpune katastrofe - nastanka islamske države.
Što učiniti sa Sjevernom Korejom nakon što "snage svjetlosti" pobijede i sruše režim Kimova? Sada je Sjeverna Koreja jedna od najtotalitarnijih država na svijetu. S koncentracijskim logorima, redovnom gladi (vrlo sličnom ranom SSSR-u), s populacijom čiji su mozgovi oprali deset godina vrlo teškom propagandom. Mogu li se Južna i Sjeverna Koreja ujediniti u jednoj državi? Teoretski, da. No, kako pokazuje iskustvo kombiniranja DDR-a i Savezne Republike Njemačke, to je vrlo teško.
Nakon pada Berlinskog zida, Zapadni Nijemci uložili su ogromne iznose u razvoj Istočne Njemačke. Izgrađena su nova poduzeća, rekonstruiran je sovjetski "Hruščov", popravljene su ceste. I unatoč činjenici da je DDR bila prilično bogata zemlja, "izlog Istočnog bloka". Bilo je još teže sa sviješću Nijemaca, i "zapadnih" i "istočnih". Došlo je do jakog uzajamnog odbijanja. Međutim, nisu se međusobno svađali. Da bi se ponovno mentalno postalo jedan narod, Nijemcima je trebalo nekoliko desetljeća. Koliko će novca biti potrebno da se DNRK pretvori u normalnu zemlju, i nakon koliko godina će se njezini ljudi moći oporaviti od posljedica monstruozne propagande?
Međutim, unatoč složenosti problema "Sjeverne Koreje", svijet će ga morati riješiti. Postojanje u XXI. Stoljeću velike zemlje s više-milijunskom populacijom, čije je vodstvo dovelo do siromaštva, gladi i koncentracionih logora, prava je sramota za svjetsku zajednicu. Štoviše, ako su nasljedni diktatori ove zemlje preuzeli naviku stalno prijetiti svojim susjedima nuklearnim Armagedonom. Za ovaj problem definitivno nema apsolutno dobrih rješenja. Najvjerojatnije ćete morati birati između samo loše i vrlo loše. Ali što svijet više tolerira Kimova i daje im ustupke, to će biti teže ispraviti taj problem.
