Svjetska zdravstvena organizacija osnovana je od strane Ujedinjenih naroda 1948. godine kako bi se bavila međunarodnim pitanjima javnog zdravlja i zdravlja svjetske populacije. Danas ima 193 zemlje članice. Sjedište SZO-a je u Ženevi.
SZO izrađuje planove, nakon čega slijede istraživanja u području zdravlja, uspostava normi i standarda, te prati stanje u području zdravstva, ocjenjujući dinamiku njegovih promjena. Kao dio Svjetske zdravstvene organizacije, uglavnom postoje države članice sustava UN-a, ali prema Povelji mogu se prihvatiti i države koje nisu članice UN-a.
Povijest Svjetske zdravstvene organizacije
Prvo tijelo koje je organiziralo međunarodnu suradnju u tim stvarima nazvano je Konstantinopolski visoki zdravstveni savjet, koji ga je osnovao 1839. godine. Morao je kontrolirati strane brodove u lokalnim lukama i provoditi anti-epidemijske mjere koje bi spriječile širenje kolere i kuge. Kasnije su slične organizacije stvorile Maroko i Egipat.
Godine 1851., 12 zemalja, uključujući Rusiju, sudjelovalo je u Parizu na I Međunarodnoj sanitarnoj konferenciji. Nakon sastanka, donesena je odluka o usvajanju Međunarodne sanitarne konvencije, koja bi pomogla u određivanju karantene na moru u Sredozemlju. Međutim, rezultati su postignuti tek krajem XIX stoljeća.
S početkom 20. stoljeća osnovane su još dvije međuvladine zdravstvene organizacije, tzv. Pan-američki sanitarni ured i Javni europski ured za higijenu. Uglavnom su širili informacije o općim medicinskim pitanjima (osobito infektivnim bolestima). Godine 1923. počela je djelovati Međunarodna organizacija za zdravstvenu organizaciju pri Ligi naroda u Ženevi, a 1946. godine u New Yorku Međunarodna konferencija o zdravstvenoj zaštiti odlučila je osnovati WHO. Povelja ove organizacije ratificirana je u travnju 1948. godine, a od tog dana, 7. travnja postaje Svjetski dan zdravlja.
Aktivnosti Svjetske zdravstvene organizacije i njezina uloga u svijetu
Zadaci koji su u središtu pozornosti i koje organizacija rješava uključuju mnogo. Među najvažnijima su:
- Smanjenje zdravstvenog, socijalnog i ekonomskog tereta zaraznih bolesti (na primjer, pomoć zemljama u regiji jugoistočne Azije);
- Provođenje borbe protiv HIV / AIDS-a, tuberkuloze i malarije (prema programu iskorjenjivanja malarije), ukidanje velikih boginja u svijetu;
- Spriječiti i smanjiti učestalost bolesti, invaliditeta i ranih smrti uzrokovanih kroničnim nezaraznim bolestima, mentalnim poremećajima, nasiljem, ozljedama i oštećenjem vida;
- Smanjenje morbiditeta i mortaliteta i poboljšanje zdravlja u najvažnijim fazama života, zajedno s trudnoćom, porođajem, neonatalnim razdobljem, djetinjstvom i adolescencijom, kao i poboljšanjem seksualnog i reproduktivnog zdravlja i promicanjem aktivnog i zdravog načina života u starosti svim ljudima;
- Smanjenje zdravstvenih posljedica hitnih slučajeva, prirodnih katastrofa, kriza i sukoba te minimiziranje njihovih socijalnih i ekonomskih utjecaja;
- Promicanje zdravlja i razvoja te sprečavanje ili smanjivanje zdravstvenih rizika povezanih s pušenjem, kontrolom duhana, alkoholom, drogama i drugim psihoaktivnim tvarima, nezdravom prehranom, tjelesnom neaktivnošću i nesigurnim seksom;
- Utjecaji kroz intervencije politike, projekte SZO-a i znanstvene programe koji imaju za cilj poboljšati pravedno zdravlje i usredotočiti se na ljude slabijeg napona, rodno osjetljive pristupe i pristupe temeljene na pravima;
- Jačanje primarnih preventivnih mjera i utjecaja na upravljanje javnim politikama u svim sektorima kako bi se utjecalo na glavne uzroke zdravstvenih rizika povezanih s okolišem;
- Poboljšanje prehrane, sigurnosti hrane i sigurnosti hrane tijekom života i održavanje javnog zdravlja i nacionalnog zdravlja i održivog razvoja;
- Poboljšanje učinkovitosti zdravstvenih usluga poboljšanjem vodstva, financiranja, osoblja i upravljanja WHO-a pouzdanim i dostupnim dokazima i rezultatima istraživanja.
Glavne funkcije Svjetske zdravstvene organizacije
Kako bi ostvarila svoje ciljeve, SZO obavlja sljedeće glavne funkcije:
- Pružanje vodeće uloge u pitanjima koja su ključna za zdravlje, te izgradnja partnerstva i suradnje na mjestima gdje će biti potrebna kolektivna akcija;
- Razvoj agende istraživanja i poticanje naknada, razvoj i širenje neprocjenjivog znanja;
- Uspostava standarda i standarda, pomoć u njihovom poštivanju i provođenju odgovarajuće kontrole;
- Povezivanje etičkih koncepata s konceptima razvoja politika utemeljenih na dokazima;
- Pružanje tehničke opreme, aktiviranje promjena i izgradnja održivih institucionalnih kapaciteta;
- Kontrola okolnosti u području zdravstvene zaštite i procjena dinamike njezinih promjena.
Ti se temeljni ciljevi i funkcije, kao i druge globalne obveze, rješavaju u većini tih podređenih glavnom ravnatelju SZO-a. Osim toga, zdravstvena politika se odražava u Općem programu rada. Tamo se također mogu dobiti informacije o zdravstvenoj zaštiti, osnovne informacije o strukturi programa rada u cijeloj organizaciji, proračunu, resursima, publikacijama zemalja sudionica, programima i projektima, smjernicama i rezultatima.
Program SZO: ključne točke
Svjetska zdravstvena organizacija djeluje u sve većim i brzo mijenjajućim okolnostima. Aktivnosti javnog zdravstva nemaju jasne granice i odnose se na mnoge druge sektore koji utječu na potencijale i ishode u odnosu na zdravlje. Radi rješavanja izazova s kojima se suočava Organizacija, radni program SZO-a koristi se u šest područja: dva zadatka u zdravstvenom sektoru, dvije strateške potrebe i dva operativna pristupa.
Program je:
- U promicanju razvoja;
- U jačanju zdravstvene sigurnosti;
- U jačanju zdravstvenih sustava;
- U korištenju rezultata znanstvenih istraživanja, informacija i činjeničnih informacija;
- U jačanju partnerstava;
- U poboljšanju ishoda aktivnosti.
Upravljačka tijela WHO-a
Svjetska zdravstvena skupština je vrhovno tijelo Svjetske zdravstvene organizacije odgovorne za donošenje odluka. Njegovi godišnji sastanci na kojima sudjeluje većina izaslanstava iz svih država članica organizacije održavaju se, u pravilu, u Ženevi, Švicarska. Zdravstvena skupština određuje opće smjernice politike u aktivnostima Svjetske zdravstvene organizacije. Zdravstvena skupština imenuje glavnog ravnatelja, koji nadgleda financijske politike Organizacije, kao i razmatra i odobrava nacrte programskih proračuna. Osim toga, razmatraju se izvješća Izvršnog odbora.
U izvršnom odboru ima 34 člana, to su tehnički kvalificirani zdravstveni djelatnici koji se biraju na trogodišnji mandat. Na glavnoj sjednici Odbora održanoj u siječnju, dnevni red se dogovara prije predstojeće sjednice Zdravstvene skupštine i usvajanja rezolucija za Skupštinu. Dok se na drugoj, kraćoj sjednici, održanoj u svibnju, bave pitanjima administracije. Glavne funkcije Odbora su provedba odluka i politika koje donosi Skupština, pružanje savjetodavne pomoći i opća potpora njezinim aktivnostima.
Tajništvo Svjetske zdravstvene organizacije ima oko 8.000 stručnjaka ne samo iz zdravstvenog sektora, već i iz drugih područja. Osim toga, to uključuje i ostalo osoblje koje radi na određeno vrijeme u sjedištu, svi regionalni direktori regionalnog ureda SZO-a i neke druge države. Na čelu organizacije je ravnatelj kojeg imenuje Skupština, a zastupa ga Izvršni odbor.
Samo prisutnost aktivnosti - aktivna, konstruktivna i dosljedna za dobrobit cijelog čovječanstva - može pomoći svim ljudima da ostanu uvijek u zdravlju i sreći. To je doktrina Svjetske zdravstvene organizacije, koja može biti razumljiva i dostupna svima. Kako bi ostvarili sve zadaće koje su dodijeljene Organizaciji, bit će potrebno poduzeti zajedničke napore kako bi sve vlade i svi narodi mogli učiniti.
