DARPA, koja radi izravno s Ministarstvom obrane SAD-a, glavni je dobavljač napredne vojne tehnologije. Novinari su spremni dati puno toga da pogledaju unutra i podignu veo tajnosti. Zadaća Ureda je očuvanje tehnološkog vodstva Sjedinjenih Država, stoga ne čudi da se ponekad ispituju i najfantastičnije ideje.
Novinari iz časopisa Nature dobili su informacije o dodjeli sredstava za stvaranje stvarnog sustava za upravljanje raspoloženjem osobe. Tehnologija se temelji na skeniranju aktivnosti mozga u stvarnom vremenu i uklanjanju "neželjenih emocija". Jedna od glavnih zadaća je borba s depresivnim stanjima osobe.
Je li moguće kontrolirati ljudsko raspoloženje?
Na prvi pogled, to sve zvuči kao fantazijske misli. Međutim, dotični uređaj je prilično stvaran i čak ne izaziva iznenađenje u znanstvenim krugovima. Čipovi za stimulaciju mozga već se koriste u medicini. Neuroimplanti pomažu u liječenju motornih oštećenja nakon moždanog udara ili zbog Parkinsonove bolesti. Inovacija je samo pokušaj utjecaja na ljudske emocije.
Prema opisu tehnologije, neuročipovi implantirani u lubanju su većinom u stanju mirovanja. Aktivacija se događa samo kada raspoloženje osobe odstupa u nepoželjnom smjeru.
Znanstvenici su proveli testove i zabilježili aktivnost ljudskog mozga u raznim državama. To je potrebno kako bi se bolje zamislili mozak u određenom raspoloženju. Usporedba različitih tipova aktivnosti s raspoloženjem pomogla je "podešavanju" čipova.
Kako funkcionira upravljanje emocijama?
Na temelju dobivenih podataka nastaje sustav koji analizira moždanu aktivnost i stimulira određene dijelove mozga. Naime, podrazumijevaju se područja odgovorna za raspoloženje, pozitivne emocije, radost. Čim osoba počne osjećati propadanje, depresiju, tugu, neuročip se aktivira i stimulira mozak.
Ta tehnologija, kao što je već spomenuto, nije fundamentalno nova. Znanstvenici su dugo proučavali mozak i više puta provodili pokuse na poticanju određenih područja. Sada DARPA ima cilj predstaviti tehnologiju u prikladnom i kompaktnom obliku, kao i osmisliti mogućnosti za njezinu uporabu u vojne svrhe.
Mišljenja predstavnika akademske zajednice su podijeljena. Neki smatraju da je tehnologija vrlo obećavajuća, dok drugi ne vjeruju u mogućnost praktične primjene. Trenutno se planira kreirati individualni sustav upravljanja raspoloženjem.
Kako će Ministarstvo obrane koristiti neuročipove?
Glavni zadatak personificiranog sustava je rehabilitacija vojnika nakon sukoba. Posttraumatski sindrom postao je ozbiljan problem za mnoge američke veterane. Vojnicima je potrebna složena i dugotrajna rehabilitacija pod nadzorom liječnika i psihologa.
Počeli su ozbiljno razgovarati o tome nakon rata u Vijetnamu. Američko društvo osudilo je vladu zbog rezultata sukoba. Vijetnamski sindrom zahtijevao je dubinsko istraživanje. Pojam post-traumatskog stresnog poremećaja sada se koristi, što utječe ne samo na bivše vojnike, već i na njihove rođake. Osoba koja je iskusila stvarne bolne akcije mijenja se do kraja života.
Problem branitelja postaje važan za društvo, a američko Ministarstvo obrane traži nove načine rehabilitacije. Jedna od metoda koja može zamijeniti tradicionalni tretman s psihijatrom i lijekove temelji se na uporabi neuročipova. Posebnost ove tehnologije je neposredan odgovor na promjene u ljudskom stanju.
Osobe koje pate od PTSP-a predstavljaju opasnost za sebe i one koji ih okružuju. Neki veterani žale se na iznenadne napade panike ili mentalno zamagljivanje. U nekim situacijama pacijent može uzeti oružje i napasti druge ljude, gledajući ga kao neprijatelja. Počinje sanjati o vojnim operacijama, što može dovesti do ozbiljnih žrtava.
U prisutnosti personaliziranog sustava kontrole raspoloženja, mogu se isključiti takve oštre kapi. Konvencionalna terapija lijekovima ne može pružiti 100% zaštitu. Nasuprot tome, neuročipovi stalno rade i prate aktivnosti mozga. Čim se pojave znakovi panike, pretjerane agresivnosti, stimuliraju se određena područja mozga.
Kao što znanstvenici kažu, ostatak osobe će biti normalan član društva. Moći će lako komunicirati, raditi i nemati problema. Istodobno, neki psihijatri bilježe poteškoće u postavljanju, jer je svaka osoba individualna. Neurochip mora uzeti u obzir specifične osobine i mentalne poremećaje, a to će zahtijevati dugoročno praćenje.
